Intervju Ambasadorice za Oslobođenje (30. juli 2015.) [fr]

Intervju Nj. Eks. g-đe Claire Bodonyi , ambasadorice Francuske u BiH objavljen u Oslobođenju (30. juli 2015.)

Entretien de l'Ambassadrice avec Oslobođenje (30 juillet 2015) - JPEG

Intervju na bosanskom jeziku

(Razgovarala Vildana Selimbegović)


BiH je prihvatila Reformsku agendu: koliko je realno očekivati da njezine zadaće budu ispunjene u naredne tri godine?

Drago mi je, zbog BiH, što su se državni premijer i premijeri FBiH i RS-a obavezali da uspostave reforme koje je preporučila EU. Insistiram na slijedećem : ne radi se o tome da se udovolji Evropskoj uniji, već da se preuzmu reforme koje omogućuju otvaranje radnih mjesta kako bi mladi i stariji iz Bosne i Hercegovine našli posao u svojoj zemlji.
Vođe svih političkih stranaka iz BiH su potpisali ovu agendu. Pitanje parlamentarne većine u FBiH se općenito postavlja. Ali, kada govorimo o refomskoj agendi, svaki zakon sa kojim se započinje primjena te agende mora biti usvojen, naravno u okviru jedne demokratske diskusije, uzimajući u obzir obavezu koju su zajednički preuzele političke stranke. Bilo bi neshvatljivo da reforme, koje očekuje narod BiH, budu iskorištene za politiziranje.
Cijela politička klasa je prihvatila reformsku agendu, i to je dobra vijest, koja se mogla desiti i ranije jer su se sve političke stranke pismeno obavezale. To i nije bilo tako davno da bi potpisnici mogli zaboraviti. Uspostava ovih reformi je druga etapa, jako važna, koja će pokazati Evropskoj uniji kredibilnost Bosne i Hercegovine kada kaže da želi postati njenom članicom.

Opće stanje u zemlji je i politički i ekonomski loše: mogu li dva entiteta od kojih jedan - Republika Srpska - najavljuje referendum o Sudu i Tužiteljstvu, a drugi praktično nema većinu u Parlamentu Federacije povesti zemlju naprijed?

Ekonomska situacija u BiH nije posvuda loša. Strategije se počinju uspostavljati, što je prvi važan korak. Treba međusobno organizovati ekonomske sektore, jer zavise jedni od drugih. Energija, promet, poljoprivreda, komunikacije, drvna industrija, turizam, upravljanje vodama… svi ovi sektori zavise jedni od drugih. Dakle treba zajednički razmišljati. Čini mi se da prvi radovi donose svoje plodove.
Bosna i Hercegovina je bogata potencijalom koji nije iskorišten. Prije svega mislim na turističku organizaciju u zemlji, koja se treba izgraditi, ili na osnivanje filijale prikupljanja i reciklaže otpada, što je prilika za otvaranje radnih mjesta. Što se tiče ovog zadnjeg, radi se prije svega o očuvanju prirodnog nasljeđa zemlje, što je jedno od njenih osnovnih bogatstava. Održivi razvoj se nameće Bosni i Hercegovini kao i svakoj drugoj zemlji u svijetu. Klimatske promjene nemaju granice. Trebamo promijeniti naše ponašanje potrošača, ali i u isto vrijeme, ova neophodna promjena je nosilac inovacija, koje stvaraju nova radna mjesta.
Ima i ekonomskih uspjeha, npr. firma Violeta o kojoj se nedavno pričalo. Ima i puno drugih primjera. To znači da posla ima, što je dobra vijest, uzimajući u obzir visoku stopu nezaposlenosti u Bosni i Hercegovini. Uloga političke klase je da omogući zemlji da iskoristi ove prilike, usvajajući zakone i primjenjujući ih u duhu jednakosti šansi. Tu se radi također i o obrazovanju i o profesionalnom usavršavanju.
Politička klasa bi se trebala najviše fokusirati na ovu problematku. Koja je tema važnija od napretka svoje zemlje ? Lokalni zvaničnici sa kojima se srećem uglavnom pokazuju veliku zabrinutost za blagostanje svojih stanovnika. Mislim da bi trebalo tu zabrinutost prenijeti na više nivoe. Upravo zbog toga će Evropska unija biti uz političare koji preduzimaju reforme za blagostanje svih stanovnika BiH. Također je i na stanovnicima BiH da se čuje njihov glas i njihove želje prilikom izbora. Na taj način, odgovornost se dijeli između izabranih i birača. Upravo je to princip naših demokratskih društava.

Ambasadori EU u našoj zemlji podržavaju Vladu Federacije u nastojanjima da izmijeni Zakon o radu: da li biste u Francuskoj zagovarali prihvatanje radnog zakonodavstva bez dijaloga sa sindikatima?

Zakon o radu postoji i u Francuskoj. Radi se o nizu vrlo detaljnih zakona i propisa koji moraju naći uravnoteženost između prava radnika i ekonomske stvarnosti tržišta sa kojom se suočavaju svi poslodavci. Svijet preduzeća predstavlja ekonomsku vitalnost jedne zemlje. Javni sektor je u službi stanovništva i interesa svoje zemlje, dakle i njenih ekonomskih interesa. A svijet rada, radnici i poduzetnici, su direktni akteri koji moraju međusobno razgovarati.
Zakon o radu se mora razvijati, jer se sâm kontekst razvija. A pošto se radi o zakonima, debata se odvija u parlamentima. Parlamentarce je birao narod, koji im daje mandat da rade u njihovo ime. To ne znači da se razgovori, nekada i malo žustri, ne mogu odvijati i ranije između različitih aktera. Ali na kraju procesa, državni predstavnici se trebaju izjasniti.
Osim toga, u okviru zakona su i kolektivni ugovori, o kojima se u Francuskoj pregovori vode između poslodavaca i sindikata. U Francuskoj su, a vjerujem i svugdje u svijetu, odnosi između poslodavaca (uključujući i državu kao poslodavca) i sindakata kompleksni, zbog poteškoća da se nađe uravnoteženost koju sam spomenula. To znači da se ustupci prave na svim stranama, za zajedničko dobro. Istina je da je teško kada se vaša lična situacija mijenja. Svi držimo do svojih navika i ne volimo promjene. Ali ako je u pitanju budućnost naše djece, da oni nađu svoju budućnost u Bosni i Hercegovini i tu ostanu, zar nismo spremni da se promijenimo ? U tom smislu se debata treba odvijati. Nadam se da će u tom duhu voditi razgovori.
U trenutku kad pozdravljamo usvajanje reformske agende, mislim da bi bilo paradoksalno da prva od reformi bude odbačena. Treba ostati koherentan u svojim obavezama. Kada se obavezujemo na reforme, treba vidjeti značenje te riječi. Reforma ne znači da se ništa neće promijeniti, da se ne smije dirati ništa, da sve mora ostati kao ranije. Uravnoteženost interesa može i mora ostati očuvana u promjeni situacija. Taj posao mora obaviti Bosna i Hercegovina. Monolitno društvo izumire, bilo da slažemo ili ne sa tom konstatacijom. Ne radi se ovdje o tome da se krše prava ili da se odbijaju razgovori koji su neophodni za napredovanje društva. Debata je zdrava. Ali debata je posao svih nas : koje mjesto zauzima glas nezaposlenih u Bosni i Hercegovini ?

Posljednja promjena 30/07/2015

Početak stranice